Academic Journals Database
Disseminating quality controlled scientific knowledge

Hrvatska glazbena baština na Varaždinskim baroknim večerima Ogledi o transkripcijama i redakcijama: Ennio Stipčević

ADD TO MY LIST
 
Author(s): Zdenka Weber

Journal: Radovi Zavoda za Znanstveni Rad Varaždin
ISSN 0352-9509

Volume: 14;
Issue: 21;
Start page: 131;
Date: 2010;
Original page

Keywords: barokna glazba | hrvatska barokna glazba | Varaždinske barokne večeri | transkripcije i redakcije | Tomaso Cecchini | Leopold Ignacije Ebner | Johann Petrus Jakob Haibel | Atanazije Jurjević | Ivan Lukačić | Damjan Nembri | Gabriello Puliti | Francesco Sponga-Usper | Hieronimus Talonus-Polensis | Ennio Stipčević

ABSTRACT
Hrvatski muzikolog Ennio Stipčević (Zagreb, 1959.) tijekom svih godina, od diplome (1983.) i magisterija (1986.) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te doktorata na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (1993.), najveće zanimanje pokazuje za istraživački rad na području starije glazbe. Tako su u središtu njegova znanstvenoga rada starija hrvatska glazba, arhivska istraživanja i glazbena paleografija. Mogućnosti za koncentrirano posvećivanje muzikološkim istraživanjima pružilo mu je i radno mjesto, budući da je od 1984. zaposlen u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (Odsjek za povijest hrvatske glazbe), sada u zvanju višeg znanstvenog suradnika. Stipčević se posvećuje i pedagoškom radu, pa od 1994. predaje muzikološke predmete na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od 1997. i na Hrvatskim studijima. Godine 1986. u sklopu Osorskih glazbenih večeri pripremio je simpozij o glazbenom baroku u Hrvatskoj, a radovi s toga znanstvenog skupa objavljeni su u zborniku Glazbeni barok u Hrvatskoj (Osor: OGV, 1989). Kako je, dakle, Stipčević ubrzo stekao ugled ozbiljnog i marljivog istraživača, bile su mu dodijeljivane stipendije zahvaljujući kojima je boravio je na studijskim putovanjima u Veneciji i Rimu (1987.), Grazu (1992.), Firenzi (1994.), Parizu (1995.), a školsku godinu 1996/97. zahvaljujući stipendiji fondacije Fulbright proveo je kao visiting scholar na Yale University (New Haven) u SAD. Od 1999. prihvaćen je kao fellow u institutu Villa I Tatti u Firenzi (The Harvard University Center for Italian Renaissance Studies), a od 2006. surađuje s Centre d’Études Supérieures de la Renaissance u Toursu. Od 1994. član je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (reizabran 2004).Do sada objavljenih šezdesetak znanstvenih radova, među kojima trinaest knjiga i dvadesetak notnih izdanja, svjedoče izuzetnu znanstvenu znatiželju, upornost i discipliniranost u istraživanjima i nerijetko znatnu sreću u pronalaženju vrijednih notnih rukopisa i dokumenata kojima Stipčević nadograđuje mozaik prvenstveno hrvatske glazbene povijesti 16.,17. i 18. stoljeća. S takvim je rezultatima rada, osobito nakon smrti svojega mentora i najzaslužnijeg promicatelja hrvatske starije glazbe, akademika Lovre Županovića (Šibenik, 1925. – Zagreb, 2004.), upravo Stipčević zauzeo najistaknutije mjesto među suradnicima Varaždinskih baroknih večeri. Tradicija prvih suvremenih izvedbi djela hrvatske kasnorenesansne i barokne glazbe je u Varaždinu nastavljena i po tome festival i dalje zauzima središnje mjesto u afirmaciji zaboravljenih a novootkrivenih djela hrvatske glazbene baštine. Pojavljivanjem s transkripcijom stavka iz Mise u A-duru, Agnus Dei II, austrijskog skladatelja Johanna Petrusa Jakoba Haibela (Graz,1762. – Đakovo, 1826.), na 13. Varaždinskim baroknim večerima 1983. godine, dakle kratko nakon diplome, započeo je Stipčević suradnju s varaždinskim festivalom koja se trajno obogaćuje novim otkrićima, novim transkripcijama i obradama i uvođenjem novih skladateljskih imena koja pripadaju razdoblju njegova zanimanja. Bilo da je riječ o hrvatskim skladateljima koji su djelovali u domovini ili izvan nje, ili pak o stranim glazbenicima koje su životni pozivi doveli u Hrvatsku, na Varaždinskim su baroknim večerima u Stipčevićevim transkripcijama po prvi put zazvučala djela već poznatih, ali i sasvim „novih“ skladatelja. Tomaso Cecchini (Verona, 1580/85.- Hvar, 1644.), Leopold Ignacije Ebner (Varaždin, 1769.-Varaždin, 1830.) Atanazije Jurjević (Georgiceus, Split, oko 1599.- Beč?, oko 1640.), Ivan Lukačić (Šibenik, oko 1587.-Split, 1648.), Damjan Nembri (Hvar, 1584.-Venecija, oko 1648.), Gabriello Puliti (Montepulciano, oko 1575.-Koper?,1642/43.), Francesco Sponga-Usper (Poreč, 1561.-Venecija, 1641.) i Hieronimus Talonus-Polensis (16./17. st.) skladatelji su čija je glazba u znatnoj mjeri obogatila Varaždinske barokne večeri tijekom godina u kojima Ennio Stipčević tako brižno i s velikim iskustvom podastire partiture za suvremena izvođenja. Time on zavrijeđuje, uz sve pohvale i nagrade, i zahvalnost svih kojima je varaždinski festival u srcu. Na tom je tragu i ovaj rad kojim se želi prikazati dugogodišnji mar istaknutog transkriptora starije hrvatske glazbe.
Save time & money - Smart Internet Solutions      Why do you need a reservation system?